Katedrala

„Ugljenu je uspjelo velikopoteznost udružiti s razumnim tlocrtima i vanjsko, veliko mjerilo uvesti u unutrašnje prostore u mjerilu čovjeka. Uz to se nameće pitanje da li se radi u vezi sa Ugljenom prije svega o iznimnoj ličnosti, iznimnom talentu ili ima tu svoju ulogu i tradicija, znači tradicija stare orjentalne, bosanske kuće koje je tako precizno opisao i valorizirao naš Dušan Grabrijan, i tradicija moderne arhitekture? Radi se o obojem. Međutim, dok se u njegovoj arhitekturi osjeća vrlo udaljen život tradicionalne bosanske arhitekture u šta moramo uključiti i njegov način upotrebe drveta i drvenih obloga, tradicija moderne u crti Juraj Neidhardt – Ivan Štraus je mnogo jače naglašena.

Još više, na toj osnovi je Ugljenu uspjelo osmisliti uvjerljivu bauhausovsko-konstruktivističku parafrazu sa svojim iznimnim hotelom u Stocu (1967). Radi se o konceptualnom dostignuću koji bar po idejnoj strani nema primjera u Jugoslaviji. Po drugoj strani spretno i smjelo upotrebljava uvijeni zid, što je isto tako vrlo rijedak pristup među jugoslavenskim arhitektima, te suvereno daje pečat modernog programsko tako određenoj arhitekturi kao što je džamija (Visoko, 1971). Grupa podsjećenih šatorskih ili piramidalnih oblika udruženih u arhitekturni kompleks je opet dosta čest motiv u jugoslavenskoj arhitekturi ali možemo tvrditi da uz Ugljena možemo jedva naći nekoga ko bi mogao jednako uspješno riješiti tako postavljen zadatak.“